Svaka sapunica, pa tako i ova, mora imati dramatičan zaplet, a ovaj se zaplet zapleo 2002. kada sam zbog Svjetskog nogometnog prvenstva posjetila Japan i poželjela u Tokyu provesti bar godinu svoga života. Srećom, nije mi morala Dobra Vila biti kuma na krštenju, niti sam morala uloviti zlatnog kita, samo sam se trebala javiti na natječaj Japanske vlade u veleposlanstvo u Zagrebu - navrijeme! Ali, iznenadilo me nevrijeme (sjećate se Vatroslava?!?) i skoro je sve "otišlo u vjetar"... Ipak, dobila sam stipendiju, dozvolu ravnateljice (hvala, hvala, hvala Astrid) i evo me ovdje, na kraju svijeta i na početku jedne nove, i uzbudljive avanture...
