Obilazak "zemljopisno" najvažnijih dijelova Tokija završili smo danas posjetom morskoj obali - točnije jedinom dijelu kojemu pristup ne blokiraju industrijska postrojenja. Ujutro smo tako obišli park s pogledom na Tokijski zaljev a poslije podne smo posjetili Odaibu. I dok je nekima činjenica da vide more bila dovoljna, ja se jutarnjim posjetom zaljevu baš i nisam oduševila. No, uostalom, procijenite i sami!!!
No, iako me jutarnja ruta, kao što sam rekla, nije baš "oborila s nogu", popodnevni je posjet Odaibi bio uistinu impresivan. Odaiba je veliki umjetni otok nasut pred samom morskom obalom radi obrane grada sredinom 19. stoljeća. Međutim, od tog povijesnog, obrambenog ugođaja nije zapravo ostalo ništa. Danas je Odaiba moderni, izrazito funkcionalni dio grada koji na jednom mjestu objedinjuje gospodarstvo (luka, trgovina), rezidencijalni dio i zabavu. Nigdje drugdje u Tokiju (a Tokijo je stvarno ultramoderan metropolis) ne osjeća se s tolikim intenzitetom onaj čuveni, specifično japanski, iskorak u budućnost.
Do otoka vozi Yurikamome, prvi tokijski vlak bez vozača, upravljan isključivo računalima. Uz pomalo "spooky" osjećaj da ste prepušteni na milost i nemilost suvremenijoj tehnologiji, doživljaj pojačava i činjenica da je trasa izgrađena na viskim vijaduktima.
Velika zgrada tokijskog sajma (Tokyo Bit Sight).
Tokijska luka
Palette town - zabavni park s brojnim atrakcijama
Funenokagakukan - pomorski muzej u zgradi u obliku broda.
Zgrada Fuji televizije sa sferičnim opservatorijem otvorenim za posjetitelje.
Telecom centar
Da, dobro ste vidjeli - to je stvarno Kip slobode, s čuvenim tokijskim Duginim mostom u pozadini
Dugin most (Ranibow bridge), je zapravo bijele boje, ali je od građana Tokija svoje ime dobio po šarenim svjetlima kojima je osvjetljen tijekom noći.
