Još prije dolaska u Tokijo pokušavala sam saznati nešto o japanskim navijačima, no Google mi nikako nije bio od pomoći. Rezultati koje sam dobivala na poznatom pretraživaču nisu me ni malo približili željenom cilju, a onda mi se iznenada, sasvim neplanirano, kad sam već pomalo digla ruke od svega, javio Fudo, poslao mi link za navijače Urawa Reds-a, i spasio situaciju!!! (Hvala, hvala, hvala Fudo!!!) Shvatila sam ujedno i da sam lutala netom jer sam u Google upisivala pojam football umjesto soccer. U svakom slučaju, potrefilo se da sam gomilu informacija o japanskoj nogometnoj lizi, rasporedu utakmica i navijačima, saznala dva dana prije velikog gradskog derbija "Tamagawa classico" koji naravno nisam željela propustiti. "Tamagawa classico" je zapravo ogled klubova FC Tokyo i Kawasaki Frontale, rivalitetom sličan našem Jadranskom derbiju. Nosi ime rijeke Tamagawe pošto se jedan klub nalazi s jedne a drugi s druge strane rijeke.
Tekma se odigravala na poznatom tokijskom stadionu Ajinomoto koji može primiti 50.000 ljudi i čiju reklamu nemojte propustiti pogledati na ovom linku: http://www.youtube.com/watch?v=jnuULmbon14 . Iako je otvoren 2001. godine, na njemu nisu igrane utakmice svjetskog prvenstva, već je korišten isključivo za treninge reprezentacije Saudijske Arabije smještene u obližnjem kampu. Zanimljivo je i da je ovo prvi japanski stadion koji je ponio ime neke od korporacija, a pravo da stadion nosi njeno ime na 5 godina kompanija Ajinomoto je platila10 milijuna dolara.
Do stadiona vode dvije linije podzemne željeznice Keio i Seibu Tamagawa line, a stanica je uvijek, (a ne samo na dane kada se odigravaju utakmice) okićena zastavama klubova koji ovdje igraju kao domaćini.
Naime, na Ajinomoto stadionu svoje domaće utakmice igraju prvoligaš FC Tokyo i drugoligaš Tokyo Verdy 1969.
S obzirom da u japanskoj lizi nema problematičnih navijača ;) pregled na ulazu vrlo je površan a klasičan pretres s hrvatskih utakmica i više nego suvišan!
Bogata ponuda navijačkih rekvizita drži i prilično visoke cijene: dresovi npr. koštaju čak 1000kn!!!
Navijači domaćina FC Tokya svoju su tribinu obukli u crveno-plavu kombinaciju a s obzirom da su te boje povezane s nama, Riječanima "omiljenim" suparnikom s Jadrana, na ovoj se tribini nisam zadržavala! Znate onu "vjera mi ne dozvoljava..."
Osim boja, ovi navijači s Torcidom dijele i transparent s istim natpisom, te u grbu veliko slovo T.
Stadion nije bio rasprodan, ali je tekmi prisustvovao zavidan broj od 38.000 gledalaca. Uz ovu brojku, i zaista veličanstven ugođaj niti nogomet nije razočarao. Japanska se liga možda ne može svrstati uz bok s čuvenom Peticom, ali je u odnosu na hrvatsku ligu M.R.A.K!!! Navijalo se na obije strane čitavih 90 minuta, na početku svakog poluvremena dizala se koreografija, a zastave nisu izostale niti nakon zgoditaka!
Za razliku od navijača FC Tokya, navijači Kawasakija su mi se daleko više svidjeli. Osim što je Kawasaki grad pobratim s mojom voljenom Rijekom, ovaj klub nosi mom srcu puno bliže boje: svijetlo plavu i crnu, a i udarni transparent počinje s nama dobro poznatim "Forza..." Tako da sam, iako sam imala ulaznicu za domaću tribinu, bez problema prošavši cijeli stadion (između pojedinih sektora nema naime, ni policije ni ograda!!!) utakmicu odgledala s gostujućim navijačima.
Sta kazete na osiguranje?
Iako je FC Tokyo vodio 1:0, pobjedu je s rezultatom 1:2 na kraju odnio Kawasaki, u zadnjim minutama zabivši pobjednički gol. Nonica, koja je do mene stajala, pritom mi se u oduševljenju bacila u zagrljaj - nogometna euforija ne poznaje granica!!!
Na kraju utakmice navijačima se obratio omiljeni igrač Brazilac Juninho.
Zanimljivo je da se na stadionu slobodno reklamira i toči piva s uobičajenim postotkom alkohola...
...a toaleti se svojom urednošću i funkcionalnošću mogu usporediti eventualno s našim hotelskim, i to izvan sezone, kad nema gužve. Najviše me je od svega ipak iznenadilo da stolove za previjanje beba imaju ne samo ženski, nego i muški WC-i!!!
