Kao što je i obećao, Pacheco nas je (nakon što smo dobili stipendiju!!!) odveo u Tucano`s na "brasilian barbique" iliti brazilski roštilj. Trebalo je čekati stipendiju jer su u ovom restoranu večere organizirane po "tabehodai", odnosno "jedi kol`ko možeš" principu. Naravno da je i cijena takvog obroka poprilično visoka, ali kad se uzme u obzir koliko ja mogu pojest, protuvrijednost od 250kn, složit ćete se, i nije neka lova!!! Uglavnom, brazilski roštilj, zapravo i nije roštilj kakvim ga mi smatramo. Stara je to vještina pripreme mesa na otvorenoj vatri koju su prije 400 godina razvili južnoamerički kauboji - gauchosi. Naime, ove su lutalice avanturističkog duha, hvatale goveda isključivo zbog kože, glavne izvozne sirovine između Starog svijeta i kolonija. Ipak, da meso ne bi propalo, isjekli bi ga na komade, koje bi zatim naboli na ražanj i na brzinu ispekli. Ono što sami nisu mogli pojesti podijelili bi po obližnjim selima, što im je, unatoč općenito lošoj reputaciji, priskrbilo simpatije! Ovakav se roštilj u svojoj brazilskoj domovini naziva churrasco a restorani koji ga poslužuju "churrascarias de rodizio". I dok naziv churrasco vuče korjen od pojma fogo de chao koji označava vatru naloženu u iskopanoj rupi na kojoj se pripremalo meso, roda (kolo) je način na koji ga konobari poslužuju u krug obilazeći stolove. Moram vam reći da je roda vrlo impresivna jer vam konobari opremljeni kaubojskim šeširima i lovačkim noževima direktno s ražnja u tanjur režu izvana pečenu ali iznutra još krvavu mesinu. Mmmmmmmmmmljac!
Za one koji ne vole krvavo bilo je i drugog mesa :)
Plesačice su napravile fenomenalan štimung (http://www.facebook.com/video/video.php?v=1516620041592)...
...izgledaju spektakularno...
...plešu da ti pamet stane...
...a uz sve to su taaaaaako drage i simpatične...
...nismo mogli poželjeti bolju Božićnu čestitku!!!
