petak, 29. travnja 2011.

NEMA RAZLOGA ZA ZABRINUTOST

S obzirom da uglavnom niste bili baš najsretniji s mojom odlukom da se vratim u Japan, željela bih Vas, ako je ikako moguće, uvjeriti da ona nije bila toliko nepromišljena. Uz to što sam i sama danonoćno pratila sve televizijske mreže koje su prenosile vijesti s Dalekog Istoka, obratila sam se za pomoć renomiranom hrvatskom znanstveniku koji mi je objasnio da bi najgori scenarij - taljenje jezgara u nuklearki Fukushima, imao dugoročne katastrofalne posljedice ali samo na lokalnom, već ionako evakuiranom prostoru. U samom Tokiju, čak ni neposredno nakon eksplozija, nije zabilježena radioaktivnost veća od dozvoljene, što potvrđuju službena ali i brojna neovisna mjerenja (http://www.facebook.com/Tokyo.Radiation.Levels)! Osim toga potresi, kojih je u prvih mjesec dana bilo i po 30 na dan, sveli su se na jedan tjedno. Život se u Tokiju u potpunosti normalizirao. Opasnost, prije svega od kontaminirane hrane, i dalje postoji, ali obećala sam da ću se truditi kako bih ju svela na najmanju moguću mjeru. U stvarnom životu to bi izgledalo ovako:
1. Iako tokijska voda odavno ne pokazuje povišene vrijednosti - redovito kupujem flaširanu iz južnih dijelova zemlje!
2. Iako je distribucija kontaminiranih namirnica iz pogođenih krajeva obustavljena - svakom prehrambenom proizvodu koji kupim provjeravam porijeklo - što nije baš tako lako jer treba to znat pročitat! 
3. I iako sam to u početku u potpunosti izbjegavala (trebalo je naučit i to pročitat :) sada ribu kupujem isključivo iz uvoza: iz dalekih zemalja poput SAD-a, Tajlanda, Argentine ili Čilea.

Osobno imam puno povjerenja u japansku vladu ali i u jednu puno, puno, moćniju Zaštitnicu! 
Nadam se da me sada bolje razumijete!?!