Cijeli me je život, redovito svake godine, posjećivao sv. Nikola! Čak i kada sam bila na faxu u Zadru, mama bi mi busom poslala poklon koji je za mene ostavio u čizmici :) No, "Japan je ipak na drugom kraju svijeta", mislila sam, "bit će mu daleko, sigurno sasvim izvan ruke, bolje da se za poklon ove godine pobrinem sama". To je bilo lakše pomisliti nego izvesti pošto je kasica (prasica!!!), kao i uvijek u ovom dijelu mjeseca, bila prazna! "Obilježiti adekvatno moj najdraži blagdan bez novaca neće biti lako", pomislila sam, a onda mi je u pomoć uletio "Softbank" - najjači japanski mobilni operater s ponudom koju sam si mogla priuštiti: "Iphone 4 za 0 kuna, odnosno yena"!!! Naravno da telefon treba platiti, ali je cijena uračunata u mjesečnu ratu, a telefon sam mogla dobiti ODMAH za točno onoliko para koliko sam i imala - NIŠTA! Hehe, trebala sam samo cash-karticu banke u kojoj imam otvoren račun, alien registration card (nešto poput osobne za strance), studentsku karticu i karticu zdravstvenog osiguranja (?), dva sata slobodnog vremena (nije lako ispuniti sve te papire s veselim slovima) i moj novi ljubimac već mi je bio u džepu!!! Ja, ko´ ja, dugo sam se odupirala pritisku da si "kupim" telefon, i danas sam konačno popustila. Ipak, osjećala sam se sjajno. Napokon će prestati neizmjerno čuđenje što nemam mobitel, a bit će mi i puno lakše, jer ovdje je doslovno "osoba bez telefona" nepoznat pojam. Naime, ne možete otvoriti niti jedan račun, ni dobiti niti jedan dokument (od osobne iskaznice do članske za video klub), pa čak ni promjeniti novac u mjenjačnici ako u formularu ne ispunite polje s telefonskim brojem. Uvijek sam stoga, pisala broj od studentskog doma, ako sam ga imala kod sebe, a ako nisam... put pod noge... nema ti druge... nema telefona - nema usluge!!! Sad ću bar manje šetat´ :)
Japanci mobilne telefone zovu keitai denwa ili skraćeno keitai. Ne moram ni spominjati da ih, kao i kod nas, imaju gotovo svi, međutim, telefon se ćešće koristi za pisanje poruka nego za razgovor iako i ovdje postoji mogućnost besplatnih poziva unutar iste mreže. Pisanje poruka je toliko omiljeno, da su mladi Japanci razvili vlastiti način pisanja gyaru-moji, ali i novu književnu granu "cell phone novels" iliti novele s mobitela!!! Osim toga, telefoniranje na nekim javnim mjestima, poput gradskog prijevoza, smatra se izrazito nepristojinim!!!
Izbor mobitela je zaista vrlo šarolik, ali samo po bojama. Oblikom su vrlo slični, po pravilu na preklop i zbog drugačijeg sustava potpuno neupotrebljivi izvan Japana. Tehnologija je daleko odmakla dakako, pa imaju ugrađene fotoaparate, kamere, čak i televiziju, ali uz to što Iphone mogu ponijeti i doma (kad se vratim za godinu dana naši će ga hakeri, sigurna sam, otključati ko` od šale) s čokoladnim je coverom, morate priznati, prava mala elektronska poslastica!!! A kad tome dodate i činjenicu da moja mjesečna rata s otplatom aparata, besplatnim pozivima i porukama i flat internetom košta oko 350kn, shvatit ćete zašto sam se toliko razveselila ovom "poklonu"! Vrativši se u dom, međutim, ostala sam nemalo iznenađena ugledavši paket - cijeli ovaj cirkus s mobitelom nije bio potreban, sv. Nikola nije me zaboravio :)
