Danas smo imali slobodan dan!!! Jeeeeeee! Ostali su studenti pisali placement test iz japanskog, koji mi (što neznamo ni beknut) nismo naravno, morali pisati. Ipak smo i danas bili na faksu, točnije u knjižnici podignuti iskaznice, a kad smo se već tamo našli, i knjige. Japanci, jasno, imaju self-service uređaje za zaduživanje knjiga, ali ih mi, i to je jasno, nismo znali pokrenut jer su sva uputstva napisana na onom istom japanskom kojeg ne znamo ni beknut. Tako smo na dobar, stari, balkanski način posudile knjige na pultu - neka i oni nešto rade :)
Iako na mjesec dana možemo posuditi čak 12 knjiga, ovog sam puta bila skromna i posudila "samo" 5 najnužnijih: "Eating in Japan", "Martial arts and sports", "Manga moods"...
Poslije knjižnice smo u pošti, do koje imaš šta hodat, promjenili novac i unatoč činjenici da tečaj dolara pada krenule u šoping. Da ne bi bilo nervoze prije šopinga smo stale na klopu i šta da vam kažem, konačno sam pojela šniclu. Možda to iz hrvatske perspektive ne zvuči kao zanimljivost, ali u Japanu, vjerujte, to nije svakidašnji događaj. Ovdje se meso uglavnom prodaje narezano na fete, kao kod nas salama, a deblji komad mesa stvarno je luksuz. Pravi, debeli, krvavi biftek još nisam vidjela čak ni na slici!!! Moja nova knjiga "Eating in Japan" kaže da su Japanci počeli jesti meso tek krajem 19. stoljeća. Ipak je ovo otok!